Izložba Duško Šibl – 40 godina umjetničkog djelovanjaMuzej Mimara, Rooseveltov trg 5IZLOŽBA U NAJAVISlikarski svijet Duška Šibla sve je samo ne jednostavan za percepciju.U toj velikoj sintezi motiva ljudskog tijela/akta i ljubavnog zagrljaja, pokreta i plesa često se plače, a umjesto veselja i bezbrižnosti osjećamo bol. To nije veselo salonsko slikarstvo koje emanira hedonističkim vitalizmom.Bez obzira što je Duško Šibl ostvario autentičnu morfološko – estetsku dionicu unutar suvremenog hrvatskog slikarstva i što je njegova estetika iznimno vizualno prepoznatljiva, smatram kako odmah na početku treba razbiti neke mitove i predrasude o Šiblovom slikarstvu: hedonizam je tek sekundaran ili tercijaran, veselje je često maska i krinka, a njegova velika tema jest zapravo – ljubav, voljenje i (ne)prihvaćanje.Domaća ga je kritika po inerciji stilski povezivala s tradicijom drugog vala ekspresionizma u slikarstvu – posebice njemačkih autora – odrednica koja se proteže sve do danas. No, u trenutku kada sam prvi puta ušla u Šiblov atelijer, shvatila sam kako su šifre i geneze ovog slikarstva mnogo dublje i složenije od ekspresionističkih nanosa i slojeva, asocirajući me na umjetnost europskog manirizma druge polovine 16. i početka 17.stoljeća.Nakon tog otkrića susrela sam se s tekstom kolege Tonka Maroevića koji je jos 1990. godine pronicljivo povezao Šiblove morfološke modele tijela i pokreta s manirističkim tendencijama 16. stoljeća, odnosno, “sklonost (neo) manirističkim rješenjima, znajući da smo svi zajedno kao tumači ovog slikarstva na pravom tragu, tim više što je i sam umjetnik u nekoliko navrata isticao kako ekspresionističko određenje njegovog opusa nije dostatno i precizno, ali i kako se za pojedine cikluse napajao na Michelangelovim crtežima sa svoda Sikstinske kapele.Iva Koerbler***BiografijaDuško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu. 1977. diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu grupu komparativne književnosti i povijest umjetnosti. U Londonu završava studij slikarstva na Byam Shaw School of Art 1982. godine, a 1986. magistrira na glasovitom Royal College of Art. Od 1982 . godine izlaže samostalno te sudjeluje na mnogim skupnim izložbama u domovini i Europi, a bavi se i performansom (Liverpool, Unity Theatre 2008., Zagreb, Plesni centar 2009).Živi i radi podjednako u Zagrebu i Londonu.