23.04. - 23.12.2020.

Milo Sakač - virtualna izložba u Muzeju Mimara

MUZEJ MIMARA
Milo Sakač
Virtualna izložba u Muzeju Mimara

Slikar i arhitekt Milo Sakač koji ove godine obilježava 31 godinu od svoje prve samostalne izložbe, predstavlja javnosti virtualnu izložbu pod nazivom Oluja uma / Mind Storm.

U nemogućnosti organiziranja redovne izložbe za razgledavanje u prostoru Muzeja zbog opasnosti od posljedica nastalih oštećenja zgrade u nedavnom potresu, Muzej pokušava publici pružiti iskustvo doživljaja umjetnosti putem virtualnih sadržaja pod motom ZatvoreniAliAktivni.

Sakač je svojim djelovanjem vezan za Beč gdje prije nekoliko godina otvara slikarski atelje. Članstvo u udruženjima poput Q202 Leopoldstadt Wien i Produzentgalerie, te svjetskoj organizaciji mađarskih umjetnika MKVE (Hungarian visual artist worldwide), svjedoči o renomiranosti u europskim umjetničkim krugovima. Plan za predstavljanje zagrebačkoj publici bilo je izlaganje pedesetak radova u tehnici akril nastalih tijekom zadnjih pet godina intenzivnog stvaralaštva, koje, naravno, u manjem opsegu posjetitelji i ljubitelji umjetnosti mogu pogledati online na pripremljenoj poveznici virtulane izložbe Oluja uma. Zagreb je jedna od stanica turnejeLovac misli / Mind Hunter, dok je za Beč bila predviđena izložba Morska prašina / Sea Dust. Nakon Budimpešte i Ljubljane, Milo Sakač lovi, eto pozornost sofisticirane zagrebačke publike u Mimari, nakon čega slijedi Rijeka, grad kulture 2020.

KLIKOM NA POVEZNICU razgledajte izložbu:

Milo Sakač – Mind Storm


***
Milo Sakač, slikar i arhitekt, izložbom u Muzeju Mimara obilježava 31 godinu od svoje prve samostalne izložbe. Zagreb je samo jedna od stanica turneje putujućih izložbi pod nazivom Mind Hunter, koju je započeo 2019. godine u Beču, Budimpešti i Ljubljani, a ove godine nastavlja u Beču, te Rijeci kao Europskoj prijestolnici kulture 2020. godine. Milo Sakač, slikar i arhitekt, izložbom u Muzeju Mimara obilježava 31 godinu od svoje prve samostalne izložbe. Zagreb je samo jedna od stanica turneje putujućih izložbi pod nazivom Mind Hunter, koju je započeo 2019. godine u Beču, Budimpešti i Ljubljani, a ove godine nastavlja u Beču, te Rijeci kao Europskoj prijestolnici kulture 2020. godine. Milo Sakač, slikar i arhitekt, izložbom u Muzeju Mimara obilježava 31 godinu od svoje prve samostalne izložbe. Zagreb je samo jedna od stanica turneje putujućih izložbi pod nazivom Mind Hunter, koju je započeo 2019. godine u Beču, Budimpešti i Ljubljani, a ove godine nastavlja u Beču, te Rijeci kao Europskoj prijestolnici kulture 2020. godine.

Ovom izložbom pod nazivom Oluja uma / Mind Storm predstavlja svoj recentni opus slika velikih formata, nastalih kroz zadnjih pet godina intenzivnog slikarskog stvaralaštva. Istovremeno s ovom zagrebačkom, u Beču se odvija izložba Morska prašina / Sea Dust. Autor je svojim djelovanjem vezan za austrijsku metropolu gdje 2017. godine otvara slikarski atelijer. Njegova članstva u udruženjima poput Q202 Leopoldstadt Wien i Produzentengalerie, te svjetskom udruženju mađarskih umjetnika MKVE (Magyar Képzőművészek a Világban Egyesület), svjedoče o renomiranosti u europskim umjetničkim krugovima.

Zagrebačkoj publici predstavlja pedesetak radova velikih formata u tehnici akrila. Kroz nekoliko različitih ciklusa i koncepata vidi se preokupacija apstraktnim izričajem, no iako ih gradi na različitim osnovama i pristupima, oni u cjelini odaju stilsku koherentnost. To su ciklusi 3ki n.g.s., B&R, Brioni, Coloses, K18, Kala, Kline, Liveless landscape, M.I.see, Memories, Metamorphosis, Salt road,S17, S18, S19, Blue Velvet underground i dr.

Njegovo ovladavanje apstrakcijom razvijalo se postepeno, ali kroz brojnost radova i ciklusa vidi se intenzivan rad, disciplina i entuzijazam, gdje Sakač svojim uvijek svježim pristupom mijenja izričaj, istražuje i iznova traži nove inspiracije.

Raniji apstraktni radovi vrlo su mu nježni i suptilni akvareli, kojima je postigao prelazak iz figuracije u apstrakciju. To mu je dopuštala i akvarelna tehnika kojom je gradio slike s vrlo lazurnim, transparentnim tonalitetima i finim gradacijama boja, kojima je diskretno prešao liniju razgraničenja i put u potpunu apstrakciju.

Kada započinje koristiti akril, da bi postigao apstraktni izričaj dekomponira slike, rastače forme, koje su ispod epiderme imale arhitektonski element ili raster koji se nazirao, pretače ih u apstraktne mase boja, linija i materije. Motivi koji su dominirali u prvim ciklusima bili su nadahnuti određenim figuralnim ili arhitektonskim elementima i cjelinama, da bi u kasnijim ciklusima nestali u svojoj fizičkoj pojavnosti, i stopili se u apstraktnu masu.

U ciklusima S17, S19, Kala, M.I.see kreirajući snažne arhitektonske strukture s jakim osjećajem za kompoziciju oblikovao je rudimentarne forme. U tim ciklusima linije slika sugeriraju prostor, kvadrati prozore ili vrata, ovali jablane i slično. Slike gradi raznim četvorinama, kvadratima koji su isplivali iz pozadine. Slikarska ekspresija u ovim ciklusima izlazi iz nutrine umjetnikove energije i pokazuje samu srž silovite izražajnosti radova u kojima se prvenstveno bavi problematikom formalnih karakteristika slikarstva, formom i bojom. Njegove su slike duboke, koloristički akcentirane kompozicije, u kojima svaki element i potez posjeduje naglašeno distinktivne oblikovne karakteristike. Koristi razne postupke u građenju svojih kolorističkih slika. U prvom postupku boje u pojedinim slikama blijede, razlijevaju se, a čvrste strukture svodi u lazurne namaze koji se ponegdje rasipaju. Drugim postupcima čvrste strukture ponovno međusobno stapa i prožima, oblikujući materičnu masu boje koja postaje gradivni element slike. Plohe gradi fasetama debelih nanosa boje, a pred nas iznosi shvaćanje slike kao dinamizirane dvodimenzionalne površine, bez želje da nam postanu metaforične ili da prenose konkretnu poruku. Te postupke dodatno naglašava koristeći tehniku grebanja i urezivanja, te ulazi u njihovu površinu i opnu. Dokidajući sve konotacije, koncentrira se na jak kolorit i teksturu istražujući vlastite slikarske granice. U ovom ali i svim ostalim ciklusima slikarsku poetiku prvenstveno temelji na boji, radi tonski građene pozadine posve apstraktnih linija, koje se protežu u kontinuitetu. Postepeno reducira motive koji se tek naziru ispod gustih namaza boje, i fizički ih inkorporira u slike.

U posljednje dvije godine prigušio je paletu boja i suzio raspon tonaliteta, pa slikama dominiraju crne, sive, bijele nijanse, ponekad s primjesama plavičastih tonova, dok bi oker-žutom i crvenom povremeno akcentirao i dinamizirao pojedine strukture. To je vidljivo između ostalog i u ciklusima Liveless landscape, Memories, Salt road, S19 gdje dominira slikarska poetika, tonski prigušen raspon boja kojima naglašava osjećaj fizičke masivne strukture, u kojoj crni dijelovi ističu svoju snažnu prisutnost, a pojedini proplamsaj žarkog tona daje nužnu dinamiku.

U slikama autoru nije važan objekt, već se svjesno ili ne, udaljava od predmetnih motiva, i postepeno ih dokida. Glavni akter tada postaje atmosfera i čiste likovne vrijednosti slikarstva kojima prikazuje najkonkretniju stvarnost, a to je sama materičnost.

U slikarskoj poetici Mind huntera dokida sve konotacije arhitektonske i motivske strukturiranosti, koncentrira se na sam kolorit i teksturu namaza boje, i time se odmiče od značenjskih konotacija. Umjetnik nam jedino vlastitim sugestivnim nazivima ciklusa slika kao što su F4, Dvije glave, Lokomotiva, Regate daje naslutiti vlastitu asocijativnost. U tim slikama iščitavamo njegovu vlastitu impresiju, pokret, duktus ali i intimnu emociju. Ostavlja nas fasciniranim pred tim prostranim sugestivnim platnima koji hvataju naše „umne asocijacije“ i uvlači nas u svoj svijet emotivnosti utkanom u epidermu svojih radova.

Sljedeću zaokruženu cjelinu čine djela u kojima se povodi doajenima apstrakcije poput Franza Klinea, Roberta Motherwella ili Ede Murtića, te razvija specifičan duktus. Slikarstvo se u tim ciklusima počinje u potpunosti emancipirati od imperativa značenja, postaje materično jer inzistira na intenzivnim nanosima boje, kao i drugim tvarima koje fizički inkorporira u sliku. Njegov apstraktni ekspresionizam na tragu Franza Klinea vidljiv je osobito u crno bijelim kompozicijama gdje kontroliranim potezima kreira snažno dominantne strukture. Središte slike se gubi, a ona se nastavlja ravnomjerno preko svojih rubova na sve strane, čemu upravo tendira apstraktna umjetnost.

Redukcijom sadržaja, boje i oblika na slici, napuštanjem pojavne realnosti i pretvaranjem likovnih elemenata u čistu ekspresiju umjetnikovih unutarnjih osjećanja, energije i ritmova razvija vlastiti rukopis imanentan polju čistog slikarstva i apstrakcije. S druge strane vodeći se automatizmom Motherwella, autor svoj koncept intuitivnog, iracionalnog i slučajnog u stvaranju umjetničkog djela zapisuje kroz automatizirane kretnje, intervencije koje proizvodi kistom, pri čemu nastaju spontani gestualni tragovi. Putem slika on svoje ideje, misli, osjećaje te iskonski umjetnički poriv pretače na platno koje nam otkriva nove zakutke suptilnosti i senzibilnosti u građenju slika. Kroz brojne radove i cikluse pratimo njegovu razvojnu liniju apstraktnog građenja i sazrijevanja, od lazurnih rastakanja, preko jakih dominantnih boja, do grubih gestualnih poteza gdje dominiraju tekstura, pastoznost i materija.

Najrecentniji ciklus Blue Velvet underground koji je izdvojen i kao cjelina na ovoj izložbi, zaokružuje sve dosadašnje slikarske preokupacije. U njemu možemo naći poveznicu s ranim radovima u tehnici akvarela, gdje je nježnim i sublimnim lazurama prešao granicu pojavnog figurativnog svijeta, u slikarstvo bez čvrste strukture, bez konotacije prostora i bez vremena. U ovom ciklusu svijetlih ljubičasto obojenih paleta, nježnih tonaliteta zamjetan je njegov povratak lazurnim akvarelnim prelijevanjima, no ovaj puta u tehnici akrila. Sada gradacija intenziteta boja i linija, postaje svojstvena njegovoj sklonosti u redukciji motiva i dokidanju odslika stvarnosti. Lepršavost atmosfere koju postiže lakoćom poteza, otvorenim kolorističkim pristupom, svjetlinom čini profinjene strukture koje kompozicijski usklađeno korespondiraju. Određeni akcenti bojom, gustoćom nanosa ili uvođenjem linijski iscrtanih pastelnih intervencija, daju mu novi impuls u stvaralaštvu. Time se zaokružuje njegov dosadašnji slojeviti opus i otvara polje bespuća imaginacije i osjetila čistog apstraktnog slikarstva.

Magdalena Getaldić