Muzej Mimara20. siječnja – 31. prosinca 2022.
Jednom ću o tome pričati s tugomKad vrijeme bude prošlo dugo, dugo:Dvije staze k šumi išle su, a ja Ja pođoh manje iskušanom, drugom:Odatle došla razlika je sva.Robert Frost, The Road Not taken*Sve počinje negdje, nekada. S ovim sam radovima započeo tijekom nečega što bi danas mogli nazvati - starim svijetom, vremenom. Sjećam se trenutaka kada se svijet polako počeo mijenjati i pretvarati u ovu stvarnost koju živimo. Suprotno novim događajima i velikim, nepredviđenim promjenama, radovi koje sam radio kretali su se u drugom smjeru, svojim vlastitim putem. Oni su bili svojevrsni ulomci života kojega smo do tada živjeli, koji se nalaze duboko u meni. Osvijestio sam da su to određeni prizori i ideje koje se stalno provlače kroz moju podsvijest. Može se reći kako ostavljaju svojevrstan trag o postojanju nekoga predmeta ili osobe, pružajući, produžujući životni vijek njihovom postojanju. Sam rad u tim nesigurnim trenucima pružao mi je mogućnost konzistentnog prenošenja ideje neovisno o vremenu i trenutku u kojem se svijet sam nalazio. Kako je vrijeme prolazilo, radovi su postajali poput dijela mojih budnih snova i sjećanja, mali isječci života, kakvim ga vidim iz svoje nutrine. Ovaj sam proces počeo prihvaćati kao međuodnos vremena i (o)sjećanja, kao gorko-slatku igru iz koje se (prividno) može izbaciti kaos izvanjskoga. Radovi sami, iako se čine realistični, zapravo to nisu... Oni su samo nestalne ideje i skice sjećanja koja naviru poput valova, a ja ih prenosim medijem slikarstva. Slike sadrže i prenose moju ljubav prema prirodi, koja je često mjesto u kojem nalazim sebe. Unutar svih društveno uvjetovanih promjena, priroda je uvijek predstavljala vrstu utočišta. Stvarajući ove radove počeo sam razumijevati kako mi, naposljetku, iz staroga svijeta ostaju dvije prolazne i neuhvatljive, nestabilne pojave: vrijeme i sjećanje. Jedna neminovna i sigurna, druga nestabilna i proizvoljna. Između vremena prije, sada i poslije te sjećanja na to vrijeme svi pokušavamo naći svoj put; za ove smo pojmove nepovratno vezani, htjeli to ili ne. Radovima tražim, krčim i pronalazim vlastiti put u tom (novom) svijetu. Odlučujem se za svoj put. Kao u stihovima pjesme američkog pjesnika Roberta Frosta (1874-1963) The Road Not Taken, koja govori o izboru između dva puta. Izbor koji je pred nama gotovo svakog trenutka. Od dva puta u šumi, Frost u pjesmi odabire onaj manje utaban, rjeđe korišten. Poput autora, odabirem put koji se manje koristi, u želji da doznam gdje me može odvesti.Rene Bachrach Krištofić*(Izvor: Dunjalučar.com, magazin za filozofiju, kulturu i umjetnost, 2021.) Sjećanje, akril na platnu, 2021. (100 x 120)Ulomak, akril na platnu, 2021. (60 x 100) / Negdje, nekada, akril na platnu, 2021. (100 x 120)Promjena, akril na platnu, 2021. (100 x 120)Prizor, akril na platnu, 2021. (100 x 120)Prizor 2, akril na platnu, 2021. (60 x 100)Trag, akril na platnu, 2021. (100 x 120) / Put, akril na platnu, 2021. (100 x 120)Prisjećanje, akril na platnu, 2021. (100 x 150) / Negdje, nekada 2, akril na platnu, 2021. (100 x 120)Sveta zemlja, akril na platnu, 2021. (50 x 70)Sjećanje 2, akril na platnu, 2021. (50 x 70)Insomnia, akril na platnu, 2021. (50 x 70)***