18.05. - 31.12.2022.

Virtualna izložba: 3D vizualizacija kulturne baštine

Virtualnom izložbom 3D vizualizacija kulturne baštine Muzej Mimara obilježava Međunarodni dan muzeja, koji ove godine otkriva Moć muzeja.

3D vizualizacija kulturne baštine

Zbog različitih i rastućih prijetnji kulturnoj baštini čovječanstva, posljednjih su godina kulturne politike Europske Unije usmjerene digitalnoj transformaciji ustanova kulturne baštine. Na tragu navedenog, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske pokrenulo je 2020. godine projekt pod nazivom e-Kultura – Digitalizacija kulturne baštine, sa svrhom trajne zaštite kulturne baštine sustavnom pohranom sadržaja u digitalni oblik te lakšeg pretraživanja i omogućavanja korištenja baštine u turističke, promotivne, obrazovne i ekonomske svrhe. Opravdanost projekta potvrdili su nedavni razorni potresi prouzročivši štete velikih razmjera na kulturnim dobrima Republike Hrvatske kao i globalna pandemijska kriza koja je značajno pogodila kulturni i kreativni sektor. Kao odgovor na uvođenje epidemioloških mjera te nemogućnost održavanja uobičajenih kulturno-umjetničkih aktivnosti i manifestacija u javnim prostorima, muzeji – poput inih ustanova u službi društva – svoj sadržaj nastoje prilagoditi digitalnom prostoru.

Upravo je virtualno okruženje postalo središtem društvenih zbivanja, a povećanje dostupnosti digitaliziranog sadržaja jedna od važnijih aktivnosti muzeja. Muzej Mimara jedan je u nizu europskih i svjetskih muzeja koji su u ovo krizno doba povećali svoju online aktivnost i korisnicima ponudili mogućnost virtualnog razgledavanja izložbenih prostora i izložbi. Za sve zainteresirane tu je i edukativni kutak s kvizom znanja, dok se na platformi Blog Muzeja Mimara redovito objavljuju edukativni tekstovi o muzejskim predmetima i muzejskoj djelatnosti. Novost Muzeja Mimara dolazi u obliku virtualnog i interaktivnog 3D modela predmeta iz stalnoga postava muzeja čime se u prvom redu osigurava adekvatna zaštita kulturne baštine te se korisnicima olakšava kvalitetna vizualizacija muzealija. Na ovaj se način potiče komunikacija virtualnih posjetitelja s umjetninama na osobnoj razini te im se pruža „luksuz“ rukovanja eksponatima, koji je dosad imalo isključivo muzejsko osoblje.

Gledanje kroz staklo vitrina i statičko fotografiranje zamijenio je nov pristup predmetima, koji omogućuje nesmetano motrenje detalja i tekstura iz svih kutova, čime se ispunjava istraživački potencijal umjetnina. Riječ je o pristupačnom, detaljnom i interaktivnom načinu predstavljanja muzejske građe koja, prezentirana u punoj svojoj ljepoti, može služiti kao polazna točka znanstvenom polemiziranju te samostalnim istraživačkim pothvatima zaljubljenika u kulturnu baštinu.

Umjetnički predmeti preneseni u virtualnu stvarnost postaju efikasnim alatom za buđenje interesa za umjetnost i kulturu u tzv. „digitalnih domorodaca“ ili nadolazećih generacija koje percipiramo kao buduće potencijalne korisnike muzejskih sadržaja. Povrh toga, digitalizirani predmeti u muzejskim zbirkama postaju efikasnim alatom za razvoj vještina promatranja kao i poboljšanje spacijalne inteligencije kod djece. Digitalno 3D modeliranje trenutno je najdemokratičniji i najefikasniji način reproduciranja muzejskih zbirki, koji služi kao nadomjestak za vjerodostojan doživljaj u stvarnome muzejskom prostoru u trenutku kada izravan susret s umjetninama nije moguć.

1. Predmet tijekom fotografiranja. / Object during photographing.

Izrada 3D modela danas je dostupnija nego ikada zahvaljujući nizu programa, kako komercijalnih, tako i onih otvorenoga koda, koji nam omogućavaju izradu 3D modela nekog geografskog područja, arhitektonskog kompleksa, arheološkoga nalazišta ili pak pojedinoga muzejskog predmeta. Iako svaki od ovih programa ima svoje specifične prednosti i mane, svima im je jednak osnovni princip izrade modela na temelju fotografija, a koji proizlazi iz fotogrametrije. Kako bi nam princip na kojemu ovi programi rade bio jasniji, najprije bi trebalo ukratko objasniti što je to fotogrametrija. Kako navodi Hrvatska enciklopedija, fotogrametrija (foto- + -gram + -metrija) je znanost i tehnika obrađivanja oblika, veličine i položaja nekog objekta snimanjem, mjerenjem i interpretacijom fotografskih snimaka. Zasniva se na činjenici da fotografija nastaje prema određenim geometrijskim i optičkim zakonitostima pa je njihovim poznavanjem moguće na osnovi snimke djelomično ili u potpunosti rekonstruirati snimljeni objekt. Iako je za potrebe dvodimenzionalnoga objekta dovoljna jedna fotografija ili snimka, u izradi trodimenzionalnoga modela potrebne su dvije ili više fotografija, tzv. stereopar, iz različitih kutova snimanja, što programu omogućava vezanje zajedničkih točaka objekta, koje potom spaja u jedan 3D model. Takav način snimanja naziva se stereoskopskim, dok se takav tip fotogrametrijske rekonstrukcije naziva stereofotogrametrijom.

Sada, kada smo pojasnili principe fotogrametrije i fotogrametrijskih snimanja, možemo prijeći na postupak izrade modela. Sam postupak sastoji se od nekoliko koraka. Prvi je i najvažniji korak fotografiranje predmeta jer kvaliteta fotografija izravno utječe na kvalitetu konačnog modela (sl. 1.). Fotografije snimljene s različitih položaja uokolo objekta, a koje se u određenoj mjeri preklapaju, unose se u program (sl. 2.).

2. Utvrđeni položaji kamera. / Determined camera positions.

Iz unesenih fotografija program stvara raspršeni oblak točaka (eng. sparse point cloud), odnosno, program nalazi osnovne zajedničke točke pojedinih fotografija te ih usklađuje u objekt sastavljen od raspršenih točaka (sl. 3.). U sljedećem koraku, program po istome principu stvara zbijeni oblak točaka (eng. dense point cloud), međutim sada s povećanom gustoćom točaka koje daju pregled objekta (sl. 4.).

3. Raspršeni oblak točaka. / Sparse point cloud.; 4. Zbijeni oblak točaka. / Dense point cloud.

Iz oblaka točaka program stvara tzv. mesh, odnosno, program veže sve zajedničke točke po principu trigonometrije, a zatim ispunjava praznine kako bi postavio temelje za izradu teksture objekta (sl. 5., 6. i 7.). U ovoj fazi predmet ima svoju punu geometriju, vidljive su sve plohe i volumen predmeta.

5. Žičani model. / Wireframe model.; 6. Čvrsti model. / Solid model.

7. Osjenčani model. / Shaded model.; 8. Teksturirani model. / Textured model.

U posljednjoj fazi, program izrađuje teksturu modela na temelju podataka koje je prikupio analizom izrađenih fotografija (sl. 8.). Treba uzeti u obzir da neravnomjerno svjetlo ili odsjaj mogu uvelike utjecati na kvalitetu tekstura i izradu uspješnog modela.

9. Korisničko sučelje programa Agisoft Metashape. / Agisoft Metashape's user interface.

Teksturirani model zatim se može izvesti iz programa u raznim podržanim formatima, ovisno o programu koji je korišten za izradu modela.

Autori izložbe: Srđan Beck, Krešimir Juraga, Ana Žigo

***
3D model:







Andrea del Verrocchio (?)
(Firenca, 1435. – Venecija, 1488. / Florence, 1435 – Venice, 1488)
Krist / Christ
polikromirana terakota / polychromed terracotta
v./h 44,4 cm, š./w 43,9 cm
inv. br. /Inv. no.) ATM 1292