Zlatko Kauzlarić Atač - „Od crteža do scene“

Zlatko Kauzlarić Atač svestrani je umjetnik - slikar, scenograf i kostimograf, kazališni redatelj. Autor je bogatog opusa – stotina crteža, slika, grafičkih listova, intervencija u javnim prostorima, scenografija, kostimografija kojima se intenzivno bavi od sedamdesetih godina Ostvario je više od 150 kazališnih predstava, te je bio suradnikom i na nekoliko filmskih i televizijskih projekata. Postavio je 1996. kao redatelj u HNK Ivana pl. Zajca operu "Rigoletto" koja je dobila niz nagrada i priznanja. Dobitnik je brojnih nagrada za cjelokupni rad. Akt i portret dominiraju motivima njegovih ostvarenja a njegove neuhvatljive, zanosne kompozicije vode nas u brojne vrtloge snažne, individualne izražajnosti. Za izložbu u Muzeju Mimara Kauzlarić Atač napisao je:

"Tema mojih radova proteže se uglavnom od ljudske figure; akt, figura u vodi, što me navodi na pomak ili odmak od doslovne prepoznatljivosti; serija portreta kao i neka istraživanja iz područja kazališta....Većina radova su većeg formata; svoje izlagačke nastupe nastojim dramaturški koncipirati….ova izložba povezuje sve moje izričaje."

"Francuski moto na poderanom plakatu za kavu: 'Tout est bien qui finit bien' – sve je dobro što se dobro svrši – ironična je pozadina (to jest scenografija) Lova na čovjeka, slike Zlatka Kauzlarića Atača iz 1975. Na njoj pripadnici oružanog redarstva hvataju siluetu koja im bježi u zabačenoj ulici. Mračnom, film-noirovskom ugođaju scene doprinosi i ulični dekor poderanih plakata – jedan je s prikazom ženske zdjelice i abdomena, jedan je oglas za alkoholno piće Campari (stvarni oglas zalijepljen na platno) i jedan naslikani za kavu. Seks i opresija različita su lica moći. Obećanje sretnoga kraja očigledna je ironija.

S Atačevih ćemo slika često osjetiti zajedljiv i umoran pogled. Na slici naziva (opet) puna ironije Sastanak o individualnoj stambenoj gradnji upravo filmskom montažom predstavio je kadrove iz ljudskog života koji prikazuju strastvenu seksualnost, sumornu svakodnevicu i društveno-političku aktivnost. Intiman trenutak u kojemu je čovjek razgolićen, trenutak je u kojemu je zaštićen od društva – od konvencija, uzusa i od svega što nam nameće bilo kakva vlast. Erotska nabijenost i privlačnost golog ljudskog tijela proizlazi, svakako, iz biologije, ali i iz znanja da prelazimo neke društvene norme razgolitivši se sami pred sobom ili pred nekim. Otpustivši sve zaštite doličnosti s kojima nastupamo pred društvom osjećamo posebnu slobodu. I, paradoksalno, zaštićenost od često tiranskog superega.

Atač je svjestan te napetosti između intimnog i javnog. Jednu od najvažnijih dionica njegova stvaralaštva čine upravo aktovi. Ljudska tijela istkana su tu u izrazito titravoj, 'izmučenoj', kako on sam zna reći, liniji. Njena naglašena prisutnost označava prisutnost umjetnika (kroz potez) i, još važnije, prisutnost umjetnosti, područja koje dozvoljava više sloboda od svakodnevnog života. Umjetnost dopušta idu, svemu potisnutom i podsvjesnom da se manifestira – ponekada zadivljujuće, a ponekada i zastrašujuće. Te manifestacije u Atačevom slučaju ne teže biti verističke, iako je izuzetno dosljedno vjeran figuraciji, nego se spomenutom titravom linijom ili manirističkim udvajanjem portreta pokušavaju oteti čvrstoći, statičnosti i definiciji. Na sličan način kao aktove Atač je radio i portrete – napose glumaca, ljudi čija lica i tijela preuzimaju različite arhetipove i čije su fizionomije djelom kolektivne imaginacije, a također i književnika i redatelja – ljudi koji uobličavaju kolektivne snove i košmare na sceni ili na filmskome platnu.

Tu dolazimo do još jednog bitnog područja Atačeva stvaralaštva, a to je njegov rad u kazalištu. Tamo je prošao sve pozicije – od one scenskog radnika do redatelja, a najviše traga ostavio je kao scenograf. Kazalište je ritualan spoj javnog i osobnog – mjesto na kojemu je izvođačima dozvoljeno ogoliti se u javnosti, prepustiti se dionizijskom, odnosno nagonskom, društveno neprihvatljivom, skrivenom i zazornom.

Izrazito je zahtjevno napisati kratki prikaz jednog opusa opsežnoga kao što je onaj Zlatka Kauzlarića Atača. Pokušat ću ga, zato, za potrebe ovog teksta, svesti na tri osnove: pojedinca, koji će sa svojom psihologijom i žudnjama predstavljati tezu (čiju intimu i individualnost vidimo na aktovima i portretima); ljudsko društvo, koje kontrolira i sputava pojedinčeve želje i čini mu tako antitezu (a ono se prikazuje na slikama koje tematiziraju različite aspekte političkog i socijalnog života); te kazalište, kao njihovu sintezu, prostor sudjelovanja pojedinca u društvenom ritualu kroz koji on onda spoznaje i nadrasta svoje ili kolektivne traume. Ova konstrukcija djeluje idealno za sretno zaključiti tekst. Na koncu – sve je dobro što se dobro svrši. Ali, čini mi se da smo još daleko od završetka..."

Zlatko Kauzlarić Atač is a versatile artist – painter, set designer and costume designer, theater director. Active since the 1970s, he is the author of a rich opus comprising hundreds of drawings, paintings, graphic sheets, interventions in public spaces, scenography designs and costume designs. In 1996, he directed Ivan pl. Zajc's opera "Rigoletto", which received a number of awards and recognitions. He has won numerous awards for his overall work. The nude and the portrait dominate the motives of his works and his elusive, enchanting compositions lead us into numerous vortices of strong, individual expression. For the exhibition at the Mimara Museum, Kauzlarić Atač wrote:

"The theme of my works extends mainly from the human figure; a nude, a figure in the water, which leads me to shift or move away from literal representations; a series of portraits as well as some research in the field of theater .... Most of the works are of a larger format; I try to make a production of my showings... this exhibition links together all of my expressions."

(excerpt from the catalog)

"... It is extremely difficult to write a short review of an opus as extensive as that of Zlatko Kauzlarić Atač. I will try, therefore, for the purposes of this text, to reduce it to three basic tenets: the individual, who with his or her psychology and desires will present a thesis (whose intimacy and individuality we see in nudes and portraits); human society, which controls and restrains the individual's desires and thus represents an antithesis to an individual (and is shown in paintings that thematize various aspects of political and social life); and theater, as their synthesis, the space of an individual's participation in a social ritual through which an individual then realizes and transcends personal or collective traumas. This construction seems ideal for a happy ending to a text. Finally – all is well that ends well. But it seems to me that we are still far from the end... "

Zlatko Kauzlarić Atač rođen je 30. lipnja 1945. u Koprivnici. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1968. godine u klasi M. Stančića. Suradnik je majstorske radionice K. Hegedušića (1968.-1974.). Član je skupine Biafra (1970.-1978.). Od 1996. godine redoviti je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1989. predaje i na studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Izlagao je samostalno u Koprivnici, Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci, Karlovcu, Velikoj Gorici, Hvaru, Splitu, Krku, Vrbniku, Rabu, Opatiji, Osijeku, Zadru, Vinkovcima, Krapini, Bjelovaru, Pazinu, Gospiću, Novom Vinodolskom, Beogradu, Parizu, Bernu, Zürichu, Baselu, Londonu, Ljubljani, Berlinu i Sarajevu. Skupno je izlagao na Zagrebačkom salonu (s ULUH/HDLU), Izložbi hrvatskih umjetnika (Firenca; s Biafrom), Trijenalu crteža, Izložbi portreta (Tuzla), Trijenalu likovnih umjetnosti (Beograd), izložbama Moderna umjetnost u Hrvatskoj (Mainz), Autoportret u novijem hrvatskom slikarstvu, Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, Zagrebačka izložba grafike, Akt danas, Lik figura u novijem hrvatskom slikarstvu, Miroslav Krleža i hrvatska likovna umjetnost, U susret Muzeju suvremene umjetnosti, Kazališna scenografija, Nova hrvatska sakralna umjetnost, Od Bukovca do danas, 20 godina ZILIK-a, Quadriennale scenografije (Prag), Erotika u umjetnosti, Razmeđa.

Dobitnik je nagrada Udruženja kazališnih kritičara (1977./78., 1979./80., 1986./87.), Trijenala crteža (1977., 1981., 1983.), Zagrebačke izložbe grafike (1978.), Velike nagrada Zagrebačkog salona (1986.), Zagrebačkoga salona (1988.), Nagrade hrvatskog glumišta (1993., 1997.), Nagrade "Marul" (1997.), Nagrade Grada Zagreba (1994., 1998.), Nagrade Grada Koprivnice za životno djelo (2004.), te Ordena Viteza reda umjetnosti i književnosti Ministarstva kulture Republike Francuske (Chevalier de l'Ordre des Arts et Lettres, 2017.). 2018. proglašen je počasnim građaninom Grada Koprivnice.

Autor je grafičkih mapa i ilustracija u knjigama J. Truhelke, P. Kanižaja, J. Kerblera, A. Zemljara, Ž. Ivanjeka, V. Stahuljak, B. Hećimovića, B. Mesingera.

Zlatko Kauzlarić Atač was born on June 30, 1945 in Koprivnica. He graduated from the Academy of Fine Arts in Zagreb in 1968 in the class of M. Stančić. He was an associate of K. Hegedušić's master workshop (1968-1974) and a member of the Biafra group (1970-1978). Since 1996 he has been a full professor at the Academy of Fine Arts in Zagreb, and since 1989 he has been teaching design at the Faculty of Architecture in Zagreb.

He has exhibited his work independently in Koprivnica, Zagreb, Dubrovnik, Rijeka, Karlovac, Velika Gorica, Hvar, Split, Krk, Vrbnik, Rab, Opatija, Osijek, Zadar, Vinkovci, Krapina, Bjelovar, Pazin, Gospić, Novi Vinodolski, Belgrade, Paris, Bern, Zürich, Basel, London, Ljubljana, Berlin and Sarajevo. His work was shown in group exhibitions at the Zagreb Salon (with ULUH / HDLU), Exhibition of Croatian Artists (Florence; with Biafra), Drawings Triennial, Portrait Exhibition (Tuzla), Triennial of Fine Arts (Belgrade), exhibitions Modern Art in Croatia (Mainz), Self-Portrait in Newer Croatian Painting, Erotica in Croatian Painting, Drawing and Graphics, Zagreb Exhibition of Graphics, Nude Today, Character - Figure in Newer Croatian Painting, Miroslav Krleža and Croatian Fine Arts, Meeting the Museum of Contemporary Art, Theater Scenography, New Croatian Sacred Art, From Bukovac to Date, 20 years of ZILIK, Prague Quadrennial (Prague), Erotica in Art, Razmeđa.

He won the awards of the Association of Theater Critics (1977/78, 1979/80, 1986/87), the Drawings Triennial (1977, 1981, 1983), the Zagreb Exhibition of Graphics (1978), the Grand Prize of the Zagreb salon (1986), Zagreb Salon (1988), Croatian Acting Awards (1993, 1997), Marul Awards (1997), the City of Zagreb Awards (1994, 1998), the Lifetime Achievement Award (Koprivnica, 2004) and the Order of the Knights of the Order of Arts and Literature of the Ministry of Culture of the French Republic (Chevalier de l'Ordre des Arts et Lettres, 2017). In 2018, he was declared an honorary citizen of the City of Koprivnica.

He is the author of graphic maps and illustrations in the books of J. Truhelka, P. Kanižaj, J. Kerbler, A. Zemljar, Ž. Ivanjek, V. Stahuljak, B. Hećimović, B. Mesinger.

Za najbolje iskustvo gledanja virtualne izložbe, predlažemo koristiti puni prikaz preko cijelog ekrana . | For best viewing experience of the virtual exhibition we suggest using the full screen mode .

Pogledajte "listajuću" verziju kataloga | View the "scrolling" version of the catalog:


Preuzmite Pdf verziju kataloga | Download the PDF version of the catalog:

Više o katalogu virtualne izložbe doznajte ovdje.
Katalog će biti moguće preuzeti i u Noći muzeja 27./28. siječnja 2023. kao i u slijedećim mjesecima.
| Find out more about the catalog of the virtual exhibition here.
The catalog will also be publicly available on Museum Night on the January 27/28, 2023, as well as in the following months.

impresum | imprint

Virtualna izložba | Virtual exhibition
Zlatko Kauzlarić Atač:
Od crteža do scene | From drawing to scene
— Tout est bien qui finit bien...

nakladnik | publisher
Muzej Mimara

za nakladnika | for the publisher
Lada Ratković Bukovčan

autor teksta | preface
Feđa Gavrilović

vizualni identitet | visual identity
Mario Aničić

reprodukcije | reproductions
Mario Aničić

izrada i implementacija | set up & implementation
Gordan Karabogdan

marketing muzeja Mimara | marketing of the Mimara Museum
Siniša Pušonjić
Nikša Vodanović

odnosi s javnošću, Muzej Mimara | public relations, Mimara Museum
Ana Hoić

pokroviteljstvo | under the patronage of
Grad Zagreb
Republika Hrvatska Ministarstvo kulture i medija