Muzej Mimara

140. obljetnica trapističke opatije Marije Zvijezde u Banjoj Luci

U Muzeju Mimara, na Rooseveltovu trgu 5, u Zagrebu održala se od 3. ožujka do 11. travnja 2010. izložba „140. obljetnica trapističke opatije Marije Zvijezde u Banjoj Luci“. Ta izuzetna opatija od nezaobilazne važnosti prezentirana je kroz raznorodne izloške (slike, arhivalije, liturgijske predmete, predmete crkvene opreme, fotografije itd.). Izloženo je oko 50 kaleža, slika, primjeraka crkvenog ruha itd. te 30 c/b fotografija, preko 30 zapisa, svjedodžbi, potvrda napisanih u razdoblju od 1903. g. do 1927. g.; 20 publikacija Tiskare Opatije Marije Zvijezde. Izložbu je pratila stalna projekcija dokumentarnog filma “Sjaji Marija Zvijezda” (HRT). Svi su navedeni segmenti izložbe i izložbenog projekta prikazali povijest djelovanja tog značajnog središta koji je označio i ostavio nezaobilazan trag u razvoju toga kraja oplemenivši svoje vjersko djelovanje prebogatim edukativno-socijalnim i gospodarskim utjecajem na njegov razvoj. Eksplikativni panoi kojima je popraćena izložba i dio su postava, dali su sažet kronološki prikaz razvitka Marije Zvijezde. Trapistički samostan Marija Zvijezda osnovan je 21. lipnja, 1869. u Delibašinom selu kraj Banja Luke. Osnovao ga je pater Franz Pfanner (1825.-1909.) s malobrajnom subraćom. Red cistercita strožeg reda, koji je prozvan po cistercitskom samostanu Notre Dame de la Trappe u sjeverozapadnoj Francuskoj , utemeljenom 1664. svaki je trenutak svog djelovanja prožeo jasnim, izvornim geslom benediktinskog reda „Ora et labora“ ostvarivši se u nebrojenim aspektima svakodnevnih aktivnosti prožetim predanom molitvom. Aktivnosti koje su trapisti poduzeli gotovo su nezamislivih razmjera i za današnje vrijeme, a u razdoblju kada su ih realizirali predstavljale su istinsko čudo budeći i dandanas istinsko udivljenje. Tako se, redom, od 1869. tijekom dva desetljeća osnivaju, pokreću i grade: ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica-silos, kamenolom, mlin, sirana, pilana, sušara za šljive, pivovara, sušara za voće, tvornica cigle i crijepa, klaonica, mlin za mljevenje kostiju i tvornica tutkala, voćni i šumski rasadnik, suknara s predionicom i tkaonicom, nova velika štala za krave, tiskara s kartonažom i knjigovežnicom, bačvarska, stolarska i kolarska radionica, pekara, tvornica kože, tvornica stočne hrane, opći rasadnik, nova suknara, tvornica boja s bojadisaonicom i praonicom, hidrocentrala, hladnjača, stolarska radionica i radionica za proizvodnju kalupa, silos za pšenicu, tvornica tjestenine, sapuna, soda-vode i bezalkoholnih pića, most preko Vrbasa – Most sv. Bernarda (početak radova 1904.). Isticali su se i snažnim socijalno-edukativnim radom te tako osnivaju slijedeće ustanove: bolnicu (otvorena je 2. veljače 1879.); sirotište (1. ožujka 1878.) u kojem djeca stječu obrazovanje i izučavaju zanate; grade dom za šegrte – škola je osim za djecu iz sirotišta bila otvorena za svu mušku mladež te su mogli izučavati čak 23 zanata; svakodnevno je radila kuhinja za siromašne kojih je dnevno bilo oko 60, a u Prvom svjetskom ratu čak oko 500 dnevno; azil za radnike (1878.) smješten je u bolničkoj zgradi; izgrađene su obiteljske kuće za radnike (1879.). Trapisti su školovali nadareniju djecu i u svojoj humanističkoj gimnaziji, a također je u samostanu djelovala i visoka filozofsko-teološka škola. Osnivaju i školu za žensku mladež te u tu svrhu dovode u Banju Luku Sestre milosrdnice (1872.) i Klanjateljice kongregacije Predragocjene Krvi Isusove (1879.). Prebrodivši teška vremena nakon Drugog svjetskog rata u kojima gube gotovo sve svoje posjede, doživjevši katastrofu velikog potresa 1969. i tegobe posljednjih ratnih zbivanja, uspjeli su se održati na tako jasnim temeljima predanog vjerskog i toplog, ljudskog zalaganja, te i danas, iako kroz djelovanje tek dva brata, bude nadu u trajnu budućnost svoga poslanja. Na izložbi u Muzeju Mimara, organiziranoj u suradnji s Banjolučkom biskupijom i opatijom Marijom Zvijezdom, jasno je istaknuta sva slojevitost njihova značaja.