Muzej Mimara

O donatoru

Ante Topić Mimara - (1898 - 1987)

atm

"Otvaranjem Muzeja moje će srce biti ispunjeno neizmjernom radošću zbog ostvarenja mojeg životnog cilja i ispunjenja duga prema domovini i hrvatskom narodu."
Ante Topić Mimara, u Zagrebu, 31. prosinca 1985. g.

Ova rečenica Ante Topića Mimare najbolje sažima domoljubne pobude koje su ga navele da svoju privatnu zbirku umjetnina daruje hrvatskom narodu. Na toj njegovoj gesti temelji se današnji Muzej Mimara.

Ante Topić Mimara bio je kolekcionar, slikar, restaurator, ljubitelj i poznavatelj umjetnosti, veliki donator i dobrotvor hrvatskog naroda. Hrvat koji je veći dio života proveo izvan domovine, imajući veliku strast koja ga nikad nije napustila: sabiranje umjetničkih djela. I životni projekt: stvoriti od njih muzej. U svojoj kasnijoj životnoj dobi preselio se u Zagreb sa zbirkom i radio na ostvarenju toga projekta. Rodio se 7. travnja 1898. g. u seocetu Korušce, općina Lećevica u Dalmatinskoj Zagori.

Već u ranoj mladosti pokazivao je sklonost prema sabiranju. Ljubav prema umjetnosti potiče u njemu - još dječaku - glasoviti arheolog don Frane Bulić (1846 - 1934) koji ga upućuje u izuzetan značaj povijesnih spomenika Splita i Solina.

U Prvom svjetskom ratu bio je zavojačen u austrijsku vojsku. Nakon što je prošao različita ratišta i bio ranjen u jednoj od bitaka na Piavi, kraj rata 1918. g. dočekuje u Rimu.

U Rimu je Ante Topić Mimara ušao u atelier poznatog talijanskog slikara Antonija Mancinija (1852-1930), kod kojeg uči slikarstvo, a ubrzo počinje i restaurirati.

 

Polovicom 20-ih godina kupio je svoj prvi umjetnički predmet, začetak buduće zbirke koju će sustavno povećavati. Nakon Rima živio je u Parizu, Amsterdamu, Münchenu, Berlinu. Cijelo to vrijeme neumorno obilazi muzeje, galerije, antikvarijate, aukcije. Proučava umjetnost, prijateljuje s istaknutim njemačkim povjesničarima umjetnosti. Prati tržište, kupuje.

 

Već prije rata imao je značajnu zbirku umjetnina, a tada se, krajem 30-ih i početkom 40-ih godina, pojavljuju i prvi stručni tekstovi o djelima iz njegove zbirke u uglednom njemačkom časopisu za umjetnost Pantheon.

 

Poslije rata Ante Topić Mimara živio je u Njemačkoj, a ranih šezdesetih godina seli u Austriju, kupivši dvorac Neuhaus u Salzburgu.

 

Niz godina živio je i u Tangeru, a u ranim sedamdesetim godinama vraća se u Hrvatsku gdje većinu vremena provodi u Zagrebu, sve do smrti 1987. godine. Svih tih poratnih desetljeća Mimara je povećavao zbirku, koja će u konačnici brojati više od 3500 predmeta, a pritom su ga podjednako zanimala djela klasične arheologije i staro slikarstvo, skulptura i umjetnički obrt, orijentalni sagovi i kineska umjetnost.

 

Na njegovu dugom sakupljačkom putu predano ga je pratila prof. dr. Wiltrud Topić Mersmann, ugledna profesorica povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Salzburgu. Njezin je rad ostao snažno zabilježen u generacijama studenata i doktoranata kojima je bila mentor. Svoje veliko znanje nesebično dijeli s kustosima Muzeja Mimara. Živjeći izvan domovine kao iseljenik, Ante Topić Mimara nosio je Hrvatsku trajno u srcu, sa stalnom mišlju o povratku i o budućoj darovnici.

 

Tako je već 1948. godine darovao Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu brojne slike starih majstora i skulpture. Glavninu zbirke, temelj današnjeg muzeja u Zagrebu, koji uz Mimarino ime nosi i ime njegove supruge prof. dr. Wiltrud Topić Mersmann, darovao je 1973. i 1986. godine.

 

O donatoru