Donator i kolekcionar Ante Topić Mimara za svog života razmijenio je sa suradnicima, prijateljima i obitelji zavidan broj razglednica. Ukupno ih je sačuvano 234. Razglednice su sukladno muzejskom poslu obrađene, opisane i uređene, zatim digitalizirane te na kraju pohranjene u sobu muzejske dokumentacije Muzeja Mimara, gdje su preventivno zaštićene.
Leonardo da Vinci, Battagllia con cavalli
Prolazeći kroz povijest i kronologiju može se ustanoviti da se prema obradi radi o toniranim razglednicama na kartonu teže i lakše krupnoće, različitih dimenzija i motiva. Datiraju od oko 1900.-te pa sve do 80-tih godina 20. stoljeća. Neke sadrže tekst privatnog karaktera, te su obilježene sa žigovima i poštanskim markama. Ove razglednice spadaju u izuzetno važnu pisanu i dokumentarnu ostavština, jer ovdje nije samo sačuvan materijalni predmet, već i pisana vrijednosti privatnog karaktera koja se odnosi na samog donatora, te kao uspomena nekih davnih vremena.
Na našim područjima povijest razglednica datira u sredinu 19. stoljeća. Prvotno su to bile tvz. dopisnice ili razglednice na kojima je bio obojeni crtež koji je naknadno obrađen tehnikom tiska.
Rane ili pionirske razglednice datiraju u sam kraj 19. st. pa sve do kraja Prvog svjetskog rata. U ovo zlatno doba razglednica postižu vrlo visoku popularnost, moderne su i brojne, interesantni materijalni svjedoci identiteta svojedobnog vremena, grada i mjesta, ali isto tako značajne kako na području umjetničke vrijednosti u smislu tehnike i izrade kao i u kompozicijskom oblikovanju. Od 1920-tih razglednice dosežu vrlo visoku grafičku i tiskarsku obradu, dok se motivi bitno ne mijenjaju.
Usavršena reprodukcijska tehnika i razvoj fotografije, doprinijeli su da se u 20. stoljeću razvije industrijska proizvodnja razglednica. Ove pak najčešće tiskaju privatne tvrtke ili organizacije, za razliku od dopisnica koje tiska pošta.
Krajem 20. st komunikacija na daljinu najčešće se postiže putem elektronske pošte, MMS i SMS porukama preko mobilnih uređaja te logično s time i način komunikacije postaje vidno promijenjen. Umjetničke reprodukcije, pejzaži, a naročito slike gradova kao turistički suveniri postali su predmet kolekcionarstva, a iste sve više dobivaju na svojoj vrijednosti.
Venecija, "I mori"
Razglednice zatečene u Muzeju Mimara
Razglednici je primarna namjena dopisivanje. Po definiciji ispisanoj na web odrednicama Jezikoslovca razglednica je poštanska karta sa slikom grada, predjela i slično na jednoj strani dok je na drugoj ilustrirana dopisnica, što je definicija preuzeta iz Rječnika hrvatskog jezika Vladimira Anića1. Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika razglednicu opisuje kao poštansku kartu sa slikom grada, krajolika, spomenika i sl. koja se šalje obično s kakva putovanja.2
Zatečene razglednice u Muzeju Mimara trenutno se čuvaju u Odjelu dokumentacije i mogu se podijeliti prema zastupljenim i selektiranim motivima u tri skupine:
Prva podjela su one razglednice koje prikazuju motive gradova, trgova, mjesta, vedute, interijere značajnih kulturnih svjetovnih i sakralnih građevina. One su brojno manje i ima ih svega trideset i devet.
Druga skupina razglednica čini skupinu koja prikazuje poznata umjetnička djela sa motivima slika i skulptura visokih umjetnosti, kao i primijenjenih umjetnosti poput raznih umjetničkih predmeta kao što su križevi, sakralni predmeti i slično.
Trećoj skupini pripadaju razglednice privatnog karaktera. One na svom naličju prenose neku poruku ili doživljaj. Neke su upućena na donatora i kolekcionara Antu Topića Mimara, a s obzirom da su bile nekada pošiljke svoga vremena samim time sadrže i poštanske marke, pečate i žigove.
Više pročitajte na našem blogu: https://blog.mimara.hr/
Martina Matković