07.02. - 25.02.2024.

Dimitrije Popović - Mit mode

Muzej Mimara, organizator
HDLU, partner

Izložba
Dimitrije Popović – Mit mode
Galerija Bačva, Trg žrtava fašizma 16

7. – 25. veljače 2024.

Organizator Muzej Mimara u partnerstvu sa HDLU-om otvara 7. veljače 2024. u Galeriji Bačva (Trg žrtava fašizma 16) izložbu eminentnog umjetnika Dimitrija Popovića. Izložbu čini četrdesetak radova slika, crteža i objekata nastalih u posljednje četiri godine. O temi i izazovima izložbe autor je napisao: “U modnim spektaklima kao posebnim fenomenima suvremene kulture žensko se tijelo pojavljuje u dvostrukoj funkciji; pokazuje odjevne predmete i biva pokazano. Vitke manekenke savršene građe, svoj izgled dotjeran uz pomoć rigoroznih fitnes tretmana, kozmetike, liftinga silikona, botoksa ili filera dovode do granica stvarnog. One postaju ikone novog glamura, žive skulpture vizualnog spektakla. Taj visoko estetizirani svijet elegancije i senzualnosti u ostvarenju svoje privlačnosti računa na provjeren učinak erotskog. Eros je suptilno i s kontrolom discipliniran dizajnom odjevnih predmeta koji zajedno s kozmetikom čine bogat arsenal ikonografskih simbola...”.

Autorica predgovora kataloga izložbe Petra Krpan navodi: “ Serijom slikarskih interdisciplinarnih radova, Dimitrije Popović otvara nova pitanja o modi, tijelu, tjelesnosti i materijalnosti. Središnja misao ove izložbe jest žensko modno tijelo; ono koje je fluidno, metamorfno i koje je u stalnoj mijeni. Popović precizno uočava tu mijenu i bilježi je svojim raznovrsnim kombiniranim slikarskim tehnikama – od akrila do crteža – ne bi li dobio kolažnu armaturu ženskog tijela. Primjenom raznovrsnih tehnika, umjetnik 'oživljava' tijelo. Koristeći razne tehnike i mogućnosti, autor stvara svojevrsnu 'mrežu' tijela, obilježenu mnogim značenjima i simbolikama. Ideja tijela koju autor ostvaruje u svojim radovima, suprotstavlja dva pojma: unutarnje i vanjsko... Ovom serijom radova, umjetnik stvara i interpretira svoje značenje tijela kao izvedbenog događaja; tijela mode, a ne više svakidašnjeg tijela. Fokus je na 'izvedbenosti' tijela i uklopljenosti drugih, anorganskih elemenata u tijelu i s tijelom.

„Inspirirani radovima ciklusa „Mit mode“ na otvorenju izložbe će biti izvedena dva performansa - „Modni kavez Branke Vučetić Atletić i „Ja sam koji jesam“ Josipa Joška Tešije.“

***
“Kao što je ciklus “Frodizmi” proizašao iz ciklusa “Harmonije”, tako je nekom logikom nesvjesnoga ciklus “Mit mode” inauguriran “Frojdizmima”. Pozornost su mi posebno privlačile svjetske revije visoke mode. U tim spektaklima vrhunske estetizacije žensko se tijelo pojavljuje u dvostrukoj funkciji; pokazuje odjevne predmete i biva pokazano. Vitke manekenke savršene građe svoj izgled, dotjeran uz pomoć rigoroznih fitness tretmana, kozmetike, liftinga, silikona, botoksa ili filera, dovode do granica stvarnog. Postaju ikone modnoga glamura, žive sculpture vizualnog spektakla. Taj visoko estetizirani svijet elegancije i senzualnosti u ostvarenju svoje privlačnosti računa na provjereni učinak erotskog. Eros je suptilno i s kontrolom discipliniran dizajnom odjevnih predmeta koji zajedno s kozmetikom čine bogat arsenal ikonografskih simbola.

Od prve biblijske žene, od stida zbog spoznaje nagosti i smokvinoga lista koji skriva stidno mjesto njezine golotinje, dakle od Eve pa do suvremene manekenske zvijezde mitologizira se fenomen odijevanja. Odjevni predmet nema samo svoju utilitarno-socijalnu svrhu primarnoga značenja. Visoka estetizacija i oblikovni rafinman uzdižu ga do simbola, do fetiša čiju mitsku dimenziju stvaraju aktualne manekenske zvijezde kroz tradiciju slavnoga modnog Brenda i atraktivnosti kreacije. Glavne karakterizacije tog mita skrivanja tjelesne nagosti ili samo dijelova tijela (premda se skriva da bi se istaklo) jesu inventivnost oblikovanja, dizajniranja odjevnih predmeta koji po sebi nose simbolička svojstva lascivnoga značenja, posebice u slučaju intimnoga rublja. Roland Barthes smatrao je da su prorezi i otvori na odjeći erotičniji od nagoga tijela.

Moda samu sebe uspostavlja i smjenjuje. U tome je snaga njezine vitalnosti. Permanentno se uobličava i preobličava u domeni ekskluzivnosti svijeta modnog glamura.

Žensko tijelo u ciklusu “Mit mode” i njegova manekenska uloga na manirističko-nadrealistički način (maniristički tip ljepote toliko je blizak modernom tipu manekenke) izražava spajanje i preobražavanje corpusa femininuma s elementima stilizirane odjeće. Vizualna atraktivnost modela supstitut je za duhovnu odsutnost. Metafizičko je preobraženo u estetsko. Ritual mode ozračen je erosom. Modeli žive svojom uzvišenom samodovoljnosti. Forma odjevnih predmeta proizlazi iz anatomskih oblika tijela žene. Kroj grudnjaka istodobno skriva i ističe grudi, “taj gravitacijski centar ženske odjeće”. Ženska cipela visoke potpetice nozi daje elegantnu napetost i senzualnu zavodljivost. Crna neprozirna čarapa s nakitom u stiliziranoj formi animalnih detalja kostura s cipelom i grudnjakom stvara harmoniju u kojoj bizarno provocira podsvjesne nagone. Strjelice i puščane cijevi uvećavaju taj bizarni kontekst i ikonografski su elementi koji simboliziraju moć mode, njezinu “ubojitost” i “ranjivost”. Spektakl mita mode transponiran iz simulakruma elektroničkih medija živi u iluziji stvarne umjetničke slike.”

Dimitrije Popović

***
Mit mode – 'Armatura tijela'

Moje je tijelo slika, dakle, skup akcija i reakcija. Moje oko, moj mozak su slike, elementi mojeg tijela. Kako će moj mozak sadržavati slike, kad je i sâm jedna među brojnim slikama? Vanjske slike djeluju na mene, prenose mi pokret, a ja se obnavljam pokretom: kako bi slike bile u mojoj svijesti, kad sam sâm po sebi slika, to jest pokret? Mogu li, uopće, na toj razini, govoriti o sebi, mozgu, tijelu?
Gilles Deleuze

Serijom slikarskih interdisciplinarnih radova, Dimitrije Popović otvara nova pitanja o modi, tijelu, tjelesnosti i materijalnosti. Središnja misao ove izložbe jest žensko modno tijelo; ono koje je fluidno, metamorfno i koje je u stalnoj mijeni. Popović precizno uočava tu mijenu i bilježi je svojim raznovrsnim kombiniranim slikarskim tehnikama – od akrila do crteža – ne bi li dobio kolažnu armaturu ženskog tijela. Primjenom raznovrsnih tehnika, umjetnik 'oživljava' tijelo. Koristeći razne tehnike i mogućnosti, autor stvara svojevrsnu 'mrežu' tijela, obilježenu mnogim značenjima i simbolikama. Ideja tijela koju autor ostvaruje u svojim radovima, suprotstavlja dva pojma: unutarnje i vanjsko. Na tim tijelima, ono što je unutarnje, vizualizira se kao vanjsko; na primjer, kosti koje probijaju kožu ili vidljivi i 'otvoreni' organi postaju temelj za daljnje razumijevanje ovakvog tipa ženskoga tijela. U ovoj seriji o 'mitu mode', naglašeni su detalji tijela, poput lica, očiju, stopala, koje Popović ističe u duhu prepoznatljive nadrealističke estetike. Ovom serijom radova, umjetnik stvara i interpretira svoje značenje tijela kao izvedbenog događaja; tijela mode, a ne više svakidašnjeg tijela. Fokus je na 'izvedbenosti' tijela i uklopljenosti drugih, anorganskih elemenata u tijelu i s tijelom.

Zahvaljujući vještom i promišljenom odabiru slikarskih tehnika, tijelo - iako je ono na crtežu formalno plošno - signalizira određenu životnost. Savršeno sjenčanje, karakteristično za rad Dimitrija Popovića, naglašava volumen, dok se upotrebom različitih boja: crvene i plave, autor 'igra' emocijama gledatelja. Tijelo, često premreženo linijama i punim ispunima boje, djeluje u pokretu, u 'događaju'. Tako Popović eksperimentira razumijevanjem tijela kao slike-u-pokretu.
Likovnim intervencijama, Popović gradi svoju viziju tijela mode, često obilježenu višeznačjem, uvijek stavljajući ono što je iznutra, na van. Ne slučajno, ovaj umjetnik, raščlanjuje 'stvarno značenje' tijela mode, odatle i naziv 'Mit mode', koji se referira na Barthesovo razumijevanje mita kao semiološkog sistema. Tako tijelo, razlomljeno na različita značenja, posjeduje određenu 'mitsku' poruku. Upravo tu, mitsku, poruku Dimitrije Popović istražuje ovim ciklusom radova i razotkriva tijelo mode.

Ovim opsežnim opusom radova, Dimitrije Popović progovara o svojim razmišljanjima o modi, tijelu, tjelesnosti, ali i razotkriva mitove mode. Što se nalazi ispod kože? Što je u tijelu mode zapravo unutarnje, a što vanjsko? Kako 'govoriti' o tijelu mode? Preispitujući organsku formu (fizičko tijelo) i primjenjujući svoju likovnu intervenciju, stvara se hibridno, metamorfno, fraktalno tijelo. To tijelo ogleda se kao dvostruko: s jedne strane, vidljivo, ranjivo organsko tkivo, a s druge strane, spoj živog i neživog – u potpunosti hibridno tijelo, a takvo tijelo sada posjeduje dodanu estetsku, simboličku i semiotičku vrijednost.

Petra Krpan
(predgovor kataloga)