U fundusu Muzeja Mimara čuvaju se umjetnine koje je Ante Topić Mimara darovao hrvatskome narodu Ugovorom o darovanju iz 1973. godine, u kojemu stoji: „U želji da obogati i poveća nacionalni fond kulturnih dobara i vrijednosti, Ante Topić-Mimara, kao darovalac, daruje u trajno i neotuđivo vlasništvo i korištenje hrvatskom narodu […] zbirku umjetnina koja se sastoji od slika, skulptura, staklenih i porculanskih predmeta, tekstila, ćilima, srebrnih predmeta i predmeta od slonovače kao i raznih predmeta umjetničkih zanata.“
Prva donacija umjetnina proširena je Dodatkom ugovoru o darovanju iz 1986. godine, čime je fundus muzeja povećan na oko 3800 predmeta izrađenih od najraznovrsnijih materijala, od vremena starih civilizacija do početka 20. stoljeća, razvrstanih u nekoliko zbirki.
Da bi se darovane umjetnine mogle na primjeren način čuvati i izložiti javnosti, osnovan je Muzej Mimara koji je za javnost otvoren 17. srpnja 1987. godine.
U ZBIRCI SLIKARSTVA, strukturiranoj prema geografskim odrednicama, pohranjeno je raznoliko stvaralaštvo europskih majstora od kasnog srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća. Među brojnim biblijskim, mitološkim i alegorijskim prizorima ističemo sliku Ruta i Boaz (pripisanu Gerbrandu van den Eeckhoutu), triptih Bogorodica s Djetetom u apsidi i dva anđela, tondo Sveta obitelj te Poklonstvo mudraca (pripisano Lazzaru Bastianiju), a među onim svjetovnim – portretima, genre scenama, krajolicima te mrtvom prirodom – Portret Nicolaasa Rubensa, umjetnikova sina i Portret otmjene dame te Luku u Dordrechtu (pripisanu Janu van de Cappelleu) i Krajolik s kravama (pripisan Jacobu van Striju). U zbirci se nalazi i manji broj djela istočnoeuropskih slikara, među kojima se ističu Večernja zvona, pripisana ruskome impresionistu Isaku Iljiču Levitanu.
ZBIRKA IKONA, premda prema broju predmeta mala, sastavljena je od ikona pripisanih različitim slikarskim tradicijama: bizantskoj, venetsko-bizantskoj (koja spaja istočnu i zapadnu slikarsku tradiciju), ciparskoj, srednjoeuropskoj te ruskoj tradiciji moskovske i novgorodske škole.
U ZBIRCI CRTEŽA, GRAFIKA I MINIJATURA nalazi se oko dvjesto djela raznorodne tematike: od prizora iz Staroga zavjeta, mitologije, žanra, krajolika, pastirskih i arkadijskih motiva, intimnih portreta do karikaturalnih likova iz Petites macedoines d'Aubert (pripisanih Honoréu Daumieru). Posebnost zbirke su vrijedne iluminacije na pergamentu te djela izvan europskoga kruga: Kanonske tablice/Euzebijevo pismo i molitveni svitak pahpanak, perzijski crteži te bilježnica s akvarelima, pripisana kineskome majstoru Zhou Peichunu.
ZBIRKA STARIH CIVILIZACIJA sastoji se od predmeta različite namjene: od egipatskih grobnih priloga i obrednoga predmeta iz Južne Amerike, do grčkih, rimskih i etrurskih umjetnina i ranokršćanskih uljanica.
ZBIRKA EUROPSKE SKULPTURE objedinjuje skulpture u punoj plastici, visoke i niske reljefe, poprsja, plakete i medalje izrađene od raznovrsnih materijala. Srednjovjekovne Bogorodice te svetački kipovi, poput sv. Avita ili sv. Jurja (pripisanoga flamanskome kiparu Jacquesu de Baerzeu), ističu se među sakralnim temama. Portreti, prikazi životinja te mitološki prizori, među kojima izdvajamo skulpture rađene po uzoru na antiku, poput Herakla Farnese te reljefe pripisane francuskome kiparu Claudeu Michelu (zvanom Clodion), zaokružuju ostale teme zastupljene u zbirci.
ZBIRKA BJELOKOSTI obuhvaća bjelokosne predmete uglavnom europskoga porijekla različitih stilskih obilježja: manje skulpture i reljefe sakralne i svjetovne tematike, kao i predmete umjetničkoga obrta, poput kutija, piksida, pehara, pločica za pisanje, korica za mačeve, rogova (olifanata), držaka štapova i igara. Važan dio zbirke čine predmeti francuske proizvodnje iz 14. stoljeća, jednoga od vrhunaca rezbarenja bjelokosti u Europi, no i predmeti iz kasnijih razdoblja, poput dviju pločica s prikazima Adama i Eve, koji pokazuju kako se to umijeće održalo te doživjelo ponovni procvat u 19. stoljeću. Također, izdvajamo šahovsku garnituru koja na jedinstven način ilustrira bogatstvo i raznolikost tradicija obrade bjelokosti u Europi.
U ZBIRCI STAKLA nalaze se predmeti koji raznovrsnošću oblika (balzamariji i amforisci, zdjelice, vrčevi, boce i bočice, čaše i pokali, vaze, albarella, svijećnjaci i mošejske svjetiljke) te raznolikošću staklene tvari i specifičnih tehnika izrade i ukrašavanja, odražavaju razvoj staklarstva: od stakla staroga vijeka, preko posebnosti stakla islamskih radionica do procvata venecijanskoga staklarstva u 15. stoljeću. Smjene stilskih razdoblja ogledaju su u ostvarenjima talijanskih, francuskih, španjolskih, čeških, njemačkih, šleskih, engleskih i nizozemskih radionica sve do kraja 19. stoljeća.
U ZBIRCI KERAMIKE I PORCULANA čuvaju se predmeti od europske keramike i porculana nastajali od 18. do početka 20. stoljeća. Ilustriraju razvoj ukrašavanja tih predmeta, od onih pod utjecajem dalekoistočnoga porculana Imari, poput tanjura i vaze za tulipane iz Delfta, do kasnijih oslika prema europskim predlošcima na servisu za kavu iz Sceauxa. Istaknut dio zbirke su art nouveau i art déco djela pripisana francuskim keramičarima Théodoreu Decku, Emileu Decoeuru, Augusteu Delahercheu i Raoulu Lachenalu.
ZBIRKA METALA I DRUGIH MATERIJALA sastoji se od predmeta izrađenih od metala, drva, kornjačevine, kože, sedefa, poludragoga kamena, gorskoga kristala, jantara ili rožine. Brojnošću se ističe skupina predmeta ukrašenih emajlom, osobito onih nastajalih u francuskome gradu Limogesu. Iako zbirka obuhvaća ponajprije europske radove, zastupljeni su i radovi nastali u Aziji. Među bogato ukrašenim sakralnim i svjetovnim predmetima primijenjene umjetnosti, nastajalima od srednjega vijeka do 19. stoljeća, posebno je zanimljiv stojeći sat pripisan znamenitom francuskom majstoru François-Renéu Morlayju i kraljevskim urarima braći Jean-Andréu i Jean-Baptisteu Lepauteu.
ZBIRKA NAMJEŠTAJA obuhvaća predmete nastajale u europskim radionicama: stolove i stolce, klupe i naslonjače, škrinje, komode i ormare. Bogato rezbarene renesansne škrinje, barokni kabinetski ormarići ukrašeni intarzijom i naslonjači presvučeni goblenima ili neoklasicistički stolovi i stolci, samo su neki od predmeta ove zbirke na kojima je vidljiva raznovrsnost upotrijebljenih materijala, primijenjenih tehnika te stilskih oblikovnosti, u rasponu od kasnoga srednjeg vijeka do početka 19. stoljeća.
ZBIRKA TEKSTILA I SAGOVA vremenski je i regionalno heterogena; u njoj se čuvaju sagovi i ćilimi, ukrasne tkanine, tapiserije i vezene tkanine orijentalnog i europskog porijekla. Najbrojniji su i najbogatiji orijentalni sagovi, na kojima su ilustrirane razlike u strukturi i oblikovanju ponajviše određene specifičnostima pojedinih središta proizvodnje, a u zbirci su zastupljene sve važne regije: od Male Azije, Kavkaza, Irana, Indije, Turkmenistana i Kine do europske proizvodnje u Španjolskoj.
ZBIRKA KINESKE I DRUGIH AZIJSKIH UMJETNOSTI većinom je sastavljena od kineskih umjetnina od metala, keramike i porculana, žada i drugoga poludragog kamenja, školjaka, bjelokosti, nosorogova roga i laka. Najveća je skupina kineske keramike i porculana, u kojoj se ističe keramika celadon iz vremena dinastije Song te porculan s raznim vrstama oslika od kobaltnoplavoga dinastije Ming do višebojnih oslika dinastije Qing. Pregled azijske keramike i porculana proširen je primjerima japanske, korejske, vijetnamske i tajlandske proizvodnje. Japanska umjetnost zastupljena je i luksuznim predmetima s delikatnim ukrasima u sedefu, koraljima i kornjačevini te skulpturom rakana (arhata), pripisanoga kiparu Shōunu Genkeiju. Među predmetima nastalima u drugim azijskim zemljama izdvajamo bodež keris te kip Bodhisattve Maitreye, primjer gandharske umjetnosti.
Nastavljajući kontinuitet proučavanja i istraživanja fundusa Muzeja Mimara, dio smo projekta Muzejskog dokumentacijskog centra i Ministarstva kulture i medija RH, koji je nastavak Pilot-projekta utvrđivanja podrijetla muzejske građe oduzete tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, kao poticaj za uspostavljanje kontinuiranog i pouzdanog bavljenja provenijencijom muzejske građe.